Kada zemlje upadnu u trgovinske ratove stvarima poput carina i ograničenja izvoza, to ozbiljno poremeti način na koji proizvođači kemikalija dolaze do sirovina koje im trebaju. Rezultat? Više cijene i teže dostupnost potrebnih materijala, što remeti vremenske okvire proizvodnje i smanjuje dobit. Uzmite ono što se nedavno dogodilo između glavnih gospodarskih sila – svugdje smo vidjeli ozbiljne nedostatke. Neke regije pogođene političkom nestabilnošću doživjele su potpuni pad uvoza vitalnih sastojaka. Ono što čini problem još gorim jest kako se ti problemi šire kroz cijelu mrežu opskrbnog lanca. Kašnjenja se nagomilavaju, a troškovi stalno rastu, što čini konkurenciju za kemikalijama sve težom. Pamtivi poslovni subjekti mijenjaju izvore opskrbe samo da bi preživjeli u ovom nepredvidivom tržišnom prostoru. Razumijevanje utjecaja geopolitike na tokove materijala više nije nešto što je lijepo znati – postaje nužno ako kompanije žele održati glatko funkcioniranje bez stalnih prekida.
Raznoliko dobavljanje izvora iz kojih nabavljamo materijale čini veliku razliku u suočavanju s političkim nesporazumima koji utječu na kemijsku industriju. Tvrtke koje grade jake i raznolike mreže dobavljača obično se bolje nose s regionalnim problemima u usporedbi s onima koje se oslanjaju samo na jedan izvor. Uzmite za primjer BASF ili Dow Chemical – već godinama šire svoju listu dobavljača na različite zemlje. To im pomaže da i dalje dobivaju sirovine čak i kada se stvari pogoršaju u određenim dijelovima svijeta. Prednosti idu dalje od smanjenja rizika – takvi pristupi čine cijele lanove opskrbe fleksibilnijima i sposobnima za brzu prilagodbu. Također je korisno postaviti lokalne dobavljače i uspostaviti partnerstva u različitim regijama. Takve lokalne veze nude stvarnu podršku u teškim vremenima, omogućujući tvrtkama da se bore protiv bilo kakvih političkih oluja koje ih čekaju u budućnosti.
Kemijska industrija stvarno osjeća pritisak rastuće inflacije, koja pogoduje i poslovnom rezultatu i ukupnim troškovima. Cijene rastu za sve, od sirovina do transportnih kontejnera, ostavljajući proizvođače u potrazi za očuvanjem dobiti. Mnoge kompanije su u posljednje vrijeme promijenile pogled na svoje operacije. Neki se fokusiraju na smanjenje otpada gdje god je to moguće, dok drugi pokušavaju postići bolje poslovne dogovore s dobavljačima s kojima su godinama surađivali. Prema nedavnim podacima od strane grupa poput Američkog kemijskog savjeta (American Chemistry Council), marže dobiti su znatno opale u većem dijelu sektora tijekom protekle godine. Dok su neke kompanije uspjele implementirati pametne kontrole troškova koje im pomažu da izdrže ovu oluju, druge se suočavaju s izazovom održavanja kvalitete i istovremeno zadržavanja konkurentnih cijena na sve težem tržištu.
Ulaganje novca u istraživanje i razvoj čini svu razliku kada je riječ o smanjenju troškova i iznalaženju novih ideja u kemijskom poslovanju. Kada tvrtke ulažu u Istraživanje i razvoj, bolje savladaju izradu nove tehnologije i poboljšanje postojeće, čime se smanjuju troškovi proizvodnje. Pronalaženje pravog balansa između isprobavanja novih inovacija i usavršavanja starih metoda izuzetno je važno za poduzeća koja žele zadržati troškove pod kontrolom. Vlade također pomažu kroz različite programe koji nude porezne olakšice i subvencije, čime se smanjuje pritisak na financijske rezultate za te istraživačke projekte. Kemijske tvrtke bi trebale iskoristiti ovu vrstu potpore jer im omogućuje da nastave s istraživačkim radom bez prevelikog opterećenja troškovima, što na kraju doprinosi stabilnom rastu i održava ih ispred konkurencije na tržištu.
Premještanje prema metodama proizvodnje s niskim emisijama ugljika postalo je ključno za proizvođače kemikalija koji se suočavaju s problemima klimatskih promjena i strožim propisima. Ova promjena zaista čini razliku u smanjenju štetnih stakleničkih plinova koje svi znamo da zagrijavaju naš planet. Što pokreće ovaj pomak? Pa, tvrtke sve više prihvaćaju obnovljive izvore energije, a daću vam znati, to značajno smanjuje emisije. Prema raznim analizama sektora, tvrtke koje pređu često imaju bolje finansijske rezultate, istovremeno pomažući zaštiti okoliša. Pogledajte oko sebe i primijetit ćete mnogo poduzeća koja uvode stvari poput boljih katalizatora i sustava za zadržavanje ugljika kako bi stvarno izmjerila i smanjila svoje emisije. A pogodajte što? Vlade diljem svijeta također ne sjede skrštenih ruku. One nude razne financijske poticaje, od poreznih olakšica do izravnog financiranja, što potiče cijele sektore da preispitaju kako rade, na način koji je puno prijateljskiji prema majci prirodi.
Za proizvođače kemikalija, prihvaćanje kružnog gospodarstva postaje sve važnije za održive operacije, jer nastoje smanjiti troškove istovremeno minimizirajući svoj ekološki otisak. Osnovna ideja kružnih pristupa jednostavna je, ali učinkovita: smanjiti otpad koliko god je moguće i pronaći načine za ponovnu uporabu materijala u različitim fazama proizvodnje. Mnoge tvrtke već provode praktične strategije poput recikliranja upotrijebljenih otapala, pronalaska novih primjena za industrijske nusproizvode i ponovnog projektiranja procesa kako bi se ukupno smanjila količina otpada. Stvarni podaci pokazuju da tvrtke koje slijede ove prakse često postižu značajna poboljšanja u učinkovitosti uporabe materijala, ponekad smanjujući kupnju sirovina za 30% ili više. U međuvremenu, vlade diljem svijeta pojačavaju regulacije u vezi s upravljanjem industrijskim otpadom, što prisiljava proizvođače kemikalija da prihvate ekološki prihvatljivije alternative. Ispunjava li se ovim regulatornim zahtjevima koristi ne samo planetu, već i čvrstom poslovnoj logici, jer pomaže tvrtkama izbjeći skupljanje novčanih kazni i istaknuti se kao vodeći igrači u sektoru održive proizvodnje unutar konkurentnog kemijskog industrijskog sektora.
AI mijenja proizvodne procese u kemijskoj industriji na svim razinama, čineći ih znatno učinkovitijima nego što su to dopuštale tradicionalne metode. Proizvođači koji prihvate ove tehnologije dobivaju pristup prediktivnim sustavima održavanja koji na vrijeme otkrivaju probleme s opremom, čime se smanjuju skupi prostoji. Kada su vođeni AI-om, proizvodni rasporedi postaju puno bolje organizirani, smanjujući otpad materijala i neučinkovitu upotrebu resursa tijekom rada tvornica. Jedan primjer iz stvarnog svijeta dolazi iz veće kemijske tvornice gdje je primjena AI-a u kontroli kvalitete dovela do otprilike 30% nižih operativnih troškova ukupno. Uštede su se dogodile zato što pametni algoritmi mogu otkriti potencijalne nedostatke tijekom proizvodnje i popraviti ih prije nego što proizvodi napuste traku. Ovakve poboljšanja pokazuju koliki je utjecaj odgovarajuće primjene AI-a na poslovne rezultate u proizvodnim sektorima.
Digitalna transformacija mijenja pravila igre za energetski zahtjevnu proizvodnju kemikalija kroz pametniju integraciju tehnologije koja povećava produktivnost na svim područjima. Kada proizvođači instaliraju te male senzore povezane s internetom diljem svojih tvornica, dobivaju stvarne informacije o tome gdje se točno troši energija, što čini upravljanje učinkovitijim i lakšim za kontrolu. Uključite još i ozbiljno obračunavanje podataka s platformi za velike količine podataka (big data) i iznenada tvornice mogu predvidjeti kada će trebati više energije te prerasporediti resurse prema tome, što štedi tone novca na računima za struju. Uzmite za primjer XYZ Chemicals – nakon instaliranja ovakvog sustava prošle godine, uspjeli su smanjiti troškove energije za otprilike 25 posto, a istovremeno povećati proizvodnju. Ono što ovdje vidimo nije samo pitanje štednje novca; tvrtke koje prihvaćaju ova digitalna rješenja uočavaju kako im cijela operacija teče glađe iz dana u dan, čime postaju konkurentnijima na današnjem tržištu gdje održivost vrijedi jednako koliko i dobit.
EN